Dalmatinka iz Sinja Ana Vojka i Dušan Tošić iz Požege, koji su svoje gnijezdo svili u Podgorici još davne 1973. godine, nedavno su proslavili 60 godina braka, odnosno dijamantsku svadbu. Nasmijani i gostoljubivi, ovaj bračni par, prisjeća se svojih prvih susreta, kažu da je njihova ljubavna priča započela u Sinju kada je Dušan došao na vojnu službu 1959. godine. Ističu da se od kad su se upoznali nisu razdvajali, da su od tog trenutka stalno zajedno u svemu, ponosno jedno o drugom pričajući. Kažu da su dobro izabrali i da je njihova ljubav bila na prvi pogled. Po njihovim riječima, najvrednije i najljepše što su iz zajedničkog života stekli su dva sina, Nebojša i Obren. Uz njih dvije snahe, petoro unučadi i praunuče su njihovo najveće bogatstvo na koje su ponosni.
– Sa 16 godina sam otišao u Zadar, završio školu, i onda pošao u Sinj. Upoznao sam Anu Vojku, tamo smo se vjenčali, dobili sina i ostali do 1964. godine. Iz Sinja smo se preselili u Benkovac i dobili smo drugog sina i 1968. preselili u Danilovgrad, a od 1973. godine smo u Podgorici. Ana Vojka je domaćica, jer ja sam bio praktično „leteći”, nikad nisam bio siguran kad ujutru dođem na posao da li ću se posle radnog vremena i vratiti kući – priča Dušan.
Vesela i ljubazna domaćica Ana Vojka navodi da je sve započelo kada je kao medicinska sestra radila i kroz prozor bolnice ugledala Dušana koji je tek stigao u njen grad.
– Vidjela sam da je nov u gradu, pošto se u Sinju svako poznaje, dopao mi se na prvi pogled i rekla sam kolegenici „ovaj će biti moj”, i tako je bilo. Upoznali smo se, nastavili druženje i evo nas zajedno više od šest decenija. Naša djeca kad počnu da pričaju uvijek se pitaju da li će i oni doživjeti ovo što smo mi, na šta im ja redovno odgovaram: „naravno da hoćete” – kazala je Ana Vojka.
Po njihovim riječima, za dobar, skladan i srećan brak potrebno je dvoje, a razumijevanje i poštovanje recept su za zajednički život.
– Nema para koji se nije nekad zakačio ili posvađao, ali mi to nijesmo nikada uradili pred djecom. To su bila sitna neslaganja, a nikada se nije desilo da se posvađamo toliko da ne govorimo jedno sa drugim. Kada smo počinjali zajednički život rekao sam joj samo jednog dogovora moramo se pridržavati - „sve što ti kažem kaži i ti meni, sve što ti uradim, uradi i ti meni, ali nemoj više o tome”. Ona se nasmijala i rekla: „odličan dogovor”. Ponosni smo na to što smo podigli zdravu djecu. Kod nas nije važilo ono kao što sad važi - ovo je moje, a ono tvoje - već je sve zajedničko. Nešto se mora u momentu prećuti, pa kasnije kaže. Nije bilo lako i jednostavno seliti se iz mjesta u mjesto, sa koferima i djecom u rukama, pritom ne znajući koliko ćemo se u kom gradu zadržati. Ali sve smo zajednički prebrodili – kazao je Dušan.
Ljupka Ana Vojka ističe da je danas malo supružnika koji su ovako dugo zajedno, izgubilo se sve što je krasilo nekadašnje brakove, te da je sve manje sklopljenih brakova.
Njihov dugogodišnji prijatelj Radivoje Zdravković kazao je da su se upoznali kada je Dušan došao na službu u Podgoricu.
– Bračni par Tošić su divni i skromni ljudi, vezuje nas dugogodišnje prijateljstvo. Krase ih divne osobine, dok je Ana i redovan član SRD „Vojni veterani”. Kao njihov prijatelj želim im da još dugo požive u zajedničkom životu – naveo je Zdravković. D.Lj.

---

Ana Vojka osvajač brojnih medalja
Ana Vojka Tošić od 2012. godine član je Sportsko-rekreativnog društva „Vojni veterani”, a osvajač je i brojnih pehara i medalja.
– Počela sam da treniram u raznim disciplinama i igrama kao što su pikado, plojka, košarka, kao i nabacivanje obruča. Ubrzo su uslijedila takmičenja, i počela sam da osvajam i medalje i pehare. U društvu je lijepo. Družimo se, organizujemo izlete, ali korona nas je omela, nadamo se da će ubrzo nastaviti sa našim aktivnostima – zaključila je Ana Vojka.